Sreća je u zajedništvu!

Kroz mjesec prosinac smo imali toliko lijepih događanja sa našom djecom iz škole, bilo ih je toliko da ću vjerojatno zaboraviti navesti neke od njih... 

Došli su nam u posjet bajkeri, ti ljudi opakog izgleda i mekanog srca, momci i cure koji se pripremaju za redovnički život, imali smo program u školi kada je svaki razred uredu auto sa svecem svoje učionice i učinili su procesiju do škole, program za kraj škole.... 

Sreću čine male stvari, ali kad smo svi na okupu i zajedno to je ipak posebni osjećaj.

Bajkeri, ti opaki ljudi mekog srca!

Sve je pocelo sa jednom inicijativom jednog mladog gospodina koji poznaje naš rad, zna koliko se trudimo i koliko se dajemo za našu djecu.. Došao je na ideju kako bi bilo lijepo usreciti djecu za Božić, te je odlucio okupti svoju ekipicu. Međusobno su se odlucili da ce donijeti za svako djete donijeti kesicu sa slatkišima, te da ce donijeti higijenske potrepstine, odjecu i slicne stavri koje uvijek dobro dodu. Dosla je jedna lijepa grupa tih ljudi mekanog srca, svi sa rukama punih poklona. Poslagali su sve poklone, a onda je uslijedila igra sa djecom i voznja motorom, svako djete je dobilo jedan krug sa motorom.. mislim da im se to cak vise dopalo nego pokloni koje su im darovali. Ostali su se druziti s njima sve do veceri. Nezna se tko je bio sretniji, djeca ili oni... Kada su sva djeca išla svojim kucama, nasi dragi bajkeri su stali malo da odmore, pojedu nesto i da im se slegnu dojmovi... Dok su jeli svi su pricali tako uzbudeni o cijelom tom predivno provedenom danu... 

A ono najbitnije, rekli su da to sigurno nije posljednji put da su dosli!

Naši budući, ako Bog da, svećenici, redovnici i redovnice u druženju sa malenima!

Mlade sestre naše zajednice ponedjeljkom i utorkom imaju nastavu na konferenciji redovnika i tu je sestra koja jednim djelom vodi to došla na ideju da bi mogla cijela ekipa postulanata mogla doći kod nas u školu i podružiti se sa našom djecom, da bi oni mogli malo zabaviti tu djecu i svojim životom im pokazati Boga. 

Pričali su iz konferencije sa s.Lenkom i pao je dogovor, nalazimo se svi kod nas :) 

Djeca su radosno iscekivala kada ce doci ti mladi ljudi koji ce se druziti s njima.. Bus je stigao oko 8 ujutro... Mladi su takoder donijeli nesto stvari sto su imali u svojim kucama formacije, te sto moze posluziti za potrebite obitelji.

Pripremili smo sve za misu, te cijeli program zapoceli sa misom.. nakon mise smo se podjelili u grupe i tada je krenila zabava... Djece je bilo svugdje, sa osmjesima na licima, trcali su i skakutali radosno oko tih mladih ljudi punih Boga. 

Bog se je preko tih mladih ljudi također igrao sa nasom djecom, te su i oni to osjetili i prepustili se u potpunosti. Igra je potrajala do 12, te smo tada svi isli jesti... naravno trebalo je prvo pripremiti preko 400 tanjura hrane, sto smo mi pripremali kako bi nasa djeca i mladi nakon umorne igre mogli jesti..

Jedno novo iskustvo za nasu djecu, ali i jedno novo i lijepo iskustvo za nase mlade koji su krenili slijediti Gospodina...

Nasi mladi su kuci isli vidno izmoreni, ali punih srca! 

Procesija sa svecem svake ucionice!

Nazalost tek sada vidim da nemam dovoljno slika od ovog dana, ali nadam se da cu naknadno doci do slika i staviti ih...

Ovaj dan smo slavili dan škole, kako svaka ucionica ima jednog sveca, tako su i okitili auto koje ih je predstavljalo, te su imali jednog ucenika koji se je obukao kao taj svetac. Program je zapoceo procesijom, od onih najmanjih do najvecih. Kada su stigli u skolu i smjestili se zapoceli smo sa misom i blagolslovom svih nas. Nakon mise svaki razred je imao neku svoju priredbu, ples, recitaciju ili sl. Najmanji su cijelo vrijeme skakutali, bjezali roditeljima, zabavljali se na svoj nacin, dok su veliki zabavljali roditelje do zadnje minute sa cijelim programom sto su pripremili. Svaki put kada je neki program zavrsimo svi umorni, ali i radosni kada sve zavrsi onako kako treba. 

Božićni program!

Djeca su se okupila radosna sa svojim roditeljima, svi obuceni u neke zivotinjice, andele, svece ili kako ih je vec zapalo. Traze mjesto gdje je predodredeno da se sjednu i cekaju da zapocnemo. 

Kada su se svi okupili i smjestili zapoceli smo sa uvodnom rijeci, te rekli kakav je program za danas. Kao i uvijek misa je na prvom mjestu, te poslije mise moze ici sve drugo. Za malene je ponekad misa duga kao citava vjecnost i ne uspiju biti mirni kao sto bi profesori i mi zeljeli, ali kada im se kaze: "Jos samo malo i mozete ici igrati se i jesti", oni budu sretni i mirni. Nakon mise su nam opet svi razredi prezentirali ono sto su pripremili. Kada su zavrsili svi razredi, zajedno sa svojim roditeljima i razrednicima su isli u ucionicu i podjelili hranu sto su pripremi, te se ostali druziti i pricati o svojoj djeci. Prije polaska kuci svi profesori su obisli u ucionice kako bi odabrali najljepse uredene jaslice. 

Svake godine sve ucionice naprave jaslice, te posljednji dan izabiru najljepse. 

Iznenadenje od profesora!

A ovo je bilo iznenadenje od profesora kao zahvala za sve sto sestre cine za njih... 

Rekli su :" sestre uvijek nama prireduju iznenadenje i prave rucak, ovaj put je na nama red!", tako da su se svi jednoglasno slozili da to ucine. 

Uzeli su stvar u svoje ruke, preuzeli kuhinju i krenuli sa radom... Profesori su tu bili jaci nego profesorice, oni su vodili sve, rekli kako sve treba biti i vodili cijelu situaciju kako bi sve ispalo bas onako kako treba..i supjeli su, sve je bilo savrseno, a najljepse je ipak bilo zajednistvo! 

Kada se svi ujedinimo mozemo uciniti jako puno ;)