Od uvijek u životu sam mogla vidjeti Božje djelo, Božju ruku koja me vodi, i baš kada bi željela odustati od nečega On bi se tu pojavio. Najveći broj puta baš preko neke druge osobe, preko svojih “instrumenata”. Kada bi pomislila da više ne mogu, On bi bio tu, kada ne bi znala kako dalje, opet bi On bio tu… Zapravo On je uvijek bio tu, tu pokraj mene, samo što sam ja ponekad bila slijepa pored zdravih očiju i nisam ga primječivala, primjetila bih ga tek kada ne bi znala kako dalje.. Ali naučila sam mu u potpunosti vjerovati, prepustiti se Njemu, prepustiti se da me On vodi, te sada još više nego prije vidim Njegova djela u svojem životu, ali itekako i u životima drugih.. Doveo me je do mjesta gdje se sada nalazim, mjesta jako udaljenog od moje obitelji, ali samo kilometrima, jer sada se osječam kao da smo mnogo bliže nego li smo bili kada sam sa njima živjela.. Krenila sam sa Njim na jedinini ispravni put, na put života, slijedeći Njega I Njegov primjer.. Jer On je sam kazao: “Ja sam put i istina i život”

Bog je dovoljno velik da i od naših grešaka napravi poziv!

Bog je usitinu svemoguć I čini čuda od naših života. Nikada se ne umara zvati, nikada se ne umara biti uz nas, tješiti nas. Koliko god Ga mi ponekad ignorirali, On je uvijek tu I ne odustaje, nikada. Daje nam primjer življenja, primjer kakvi mi trebamo biti. Od malena nas oblikuje, nas poziva. Na različite načine nas poziva, svaki je poseban I različit od drugoga. Ma koliko god ljudi doživjelo poziv, ni jedan nije identičan.. ali svaki je predivan. Zanimljivo je od Njega što nas poziva još od djetinjstva, jer On nas je stvorio sa nekim razlogom, On je znao što ćemo biti prije nego li smo došli na ovaj svijet. I tek kada pogledamo unazad shavtimo to, prepoznamo kako nas je uporno pozivao. Prepoznamo Njegovu ljubav koju nam je darivao od početka, prepoznamo Ga u svim osobama koje nam je slao na put. Prepoznamo Ga I u svim situacijama kroz koje smo prošli. Trebalo Ga je naučiti osluškivati kako bi spoznala što uistinu traži, trebalo mi je vremena da Ga usitinu razumijem.. Uporno mi je slao ljude I situacije kako bi mi to pokazivao, ali mnogo puta sam bila baš slijepa pored svega toga. Ali naučio me je otvoriti oči…

Zahvalna sam mu što je posalo sve te ljude na moj put kako bi spoznalo što lakše što traži od mene.. Nije bilo baš lako prihvatiti činjenicu da te netko tako Veliki poziva, tebe tako nedostojnu, ali On zna zašto i zbog čega poziva... 

Najviše od svega mi je trebalo povjerenja, vjere I hrabrosti da se prepustim Njegovu vodstvu I da krenem Njegovim putem. Nije lako krenuti u nepoznatu, krenuti bez da ikoga poznaješ, bez da znaš što te čeka.. ali On je taj koji nam daje snagu, koji je cijelo vrijeme uz nas. I tako kada sam napokon otvorila oči, napokon spoznala Njegove planove, prepustila sam se u Njegove ruke I dozvolila da vodi   moje putove.

I sada više nego ikada Ga trebam, potrebna mi je Njegova blizina, potrebno mi je znati da je uvijek tu uz mene, uz nas...jer bez Njega ja ovo sve ne bi mogla...

Naš cilj nije živjeti za sebe,

nego za druge ! 

Usrećujući druge

i sami postajemo sretni ! 

Duša koja ljubi I trpi,

oprašta i žarko za druge moli,

nalazi se u blaženom stanju ! 

Sve što radimo trebamo raditi cijelim srcem, sa osmjehom na licu i ne misleći o tome hoćemo li dobiti što zauzvrat...

"Ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u Kraljevstvo Nebesko!" (Mt 18,3)